Svaku važnu promjenu u pojedinčevu životu prati stres zato što remeti prethodno stečene navike te prilagodba na novonastale okolnosti zahtjeva dodatne napore. Promjenom remetimo stare navike i činimo ih beskorisnima tražeći drugačija novonastaloj situaciji prilagođena ponašanja. Prilikom promjena kod djece često dolazi do povlačenja (u nepoznatim situacijama i pred nepoznatim osobama) uz koje nas veže neugodno iskustvo. Upravo radi toga je važno doba adaptacije djeteta u dječje jaslice, odnosno vrtić.

Odlazak u jaslice / vrtić većinom je prvo odvajanje djeteta od roditelja, osobito majke, na dulje vrijeme. Istovremeno je to i prvi susret s većim brojem nepoznatih osoba. Često je ovo traumatska situacija kako za dijete tako i za roditelje jer je ispunjena strahom od odvajanja i naporima da se dijete prilagodi novoj situaciji. Način na koji se dijete prilagođavati ovisi o njegovim individualnim osobinama, o stupnju njegova razvoja, dobi, stanju djetetovog zdravlja, ali i obiteljskoj atmosferi u kojoj dijete živi. Teže se prilagođavaju novoj okolini emocionalno labilna, nesamostalna i egocentrična djeca, kao i ona koja od ranije imaju negativna iskustva u odvajanju od roditelja (primjerice zbog hospitalizacije ili neprimjerenog privatnog čuvanja). Jednako tako teže će se prilagoditi djeca uzrasta nepovoljnog za prilagođavanje (od 6 do 10 mjeseci jer se u tom razdoblju učvršćuje emocionalan veza s majkom i poznatim osobama, a pojavljuje se strah od nepoznatih osoba i odvajanja.

Zbog čvrste socio-emocionalne vezanosti za majku dijete ponekad teško doživljava polazak u jaslice / vrtić. Prilagođavanje novim osobama i sredini sigurno nije lako za dijete. Kako bi se djetetu olakšao taj prijelaz iz dobro poznate sredine u sasvim nepoznatu, praksa je pokazala da roditelji nekoliko privih dana boravi u ustanovi zajedno s djetetom. Družeći se istodobno s roditeljem, odgajateljem i vršnjacima dijete pokazalo se da lakše prihvaća novu okolinu (Bredekamp, 1996.)

Razlikujemo nekoliko tipova prilagodbe:

LAKA - normalna reakcija na promjenu okoline kod djece koja imaju optimalne odgojen uvjete i koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu s roditeljima. Kod takve se djece sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju tijekom 10-15 dana boravka u jaslicama/vrtiću.

PRILAGODBA SREDNJE TEŽINE - promjene u ponašanju i reakcije na novu okolinu su produljene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u ustanovi.

TEŠKA PRILAGODBA - dugotrajan i naporan poremećaj ponašanja koji može trajati duže od 6 mjeseci. Često je kod takve djece prisutno više nepovoljnih faktora koji produžuju period adaptacije (često pobolijevanje, nepovoljni obiteljski uvjeti uz neprimjerene odgojne utjecaje i drugo.

Svaku važnu promjenu u pojedinčevu životu prati stres zato što remeti prethodno stečene navike te prilagodba na novonastale okolnosti zahtjeva dodatne napore. Promjenom remetimo stare navike i činimo ih beskorisnima tražeći drugačija novonastaloj situaciji prilagođena ponašanja. Prilikom promjena kod djece često dolazi do povlačenja (u nepoznatim situacijama i pred nepoznatim osobama) uz koje nas veže neugodno iskustvo. Upravo radi toga je važno doba adaptacije djeteta u dječje jaslice, odnosno vrtić.

Odlazak u jaslice / vrtić većinom je prvo odvajanje djeteta od roditelja, osobito majke, na dulje vrijeme. Istovremeno je to i prvi susret s većim brojem nepoznatih osoba. Često je ovo traumatska situacija kako za dijete tako i za roditelje jer je ispunjena strahom od odvajanja i naporima da se dijete prilagodi novoj situaciji. Način na koji se dijete prilagođavati ovisi o njegovim individualnim osobinama, o stupnju njegova razvoja, dobi, stanju djetetovog zdravlja, ali i obiteljskoj atmosferi u kojoj dijete živi. Teže se prilagođavaju novoj okolini emocionalno labilna, nesamostalna i egocentrična djeca, kao i ona koja od ranije imaju negativna iskustva u odvajanju od roditelja (primjerice zbog hospitalizacije ili neprimjerenog privatnog čuvanja). Jednako tako teže će se prilagoditi djeca uzrasta nepovoljnog za prilagođavanje (od 6 do 10 mjeseci jer se u tom razdoblju učvršćuje emocionalan veza s majkom i poznatim osobama, a pojavljuje se strah od nepoznatih osoba i odvajanja.

Zbog čvrste socio-emocionalne vezanosti za majku dijete ponekad teško doživljava polazak u jaslice / vrtić. Prilagođavanje novim osobama i sredini sigurno nije lako za dijete. Kako bi se djetetu olakšao taj prijelaz iz dobro poznate sredine u sasvim nepoznatu, praksa je pokazala da roditelji nekoliko privih dana boravi u ustanovi zajedno s djetetom. Družeći se istodobno s roditeljem, odgajateljem i vršnjacima dijete pokazalo se da lakše prihvaća novu okolinu (Bredekamp, 1996.)

Razlikujemo nekoliko tipova prilagodbe:

LAKA - normalna reakcija na promjenu okoline kod djece koja imaju optimalne odgojen uvjete i koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu s roditeljima. Kod takve se djece sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju tijekom 10-15 dana boravka u jaslicama/vrtiću.

PRILAGODBA SREDNJE TEŽINE - promjene u ponašanju i reakcije na novu okolinu su produljene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u ustanovi.

TEŠKA PRILAGODBA - dugotrajan i naporan poremećaj ponašanja koji može trajati duže od 6 mjeseci. Često je kod takve djece prisutno više nepovoljnih faktora koji produžuju period adaptacije (često pobolijevanje, nepovoljni obiteljski uvjeti uz neprimjerene odgojne utjecaje i drugo.

Za dijete je od presudne važnosti uzajamna podrška i dobra komunikacija između roditelja i stručnjaka koji sudjeluju u predškolskom programu. Roditelji i stručnjaci koji često razmjenjuju obavijesti o navikama djece, osobitostima njihova ponašanja i dnevnim događajima pridonose osjećaju prihvaćanja i podrške. Djeca će osjetiti napetost ukoliko se roditelji i odgajatelji međusobno natječu ili jedni drugima zamjeraju. Mnogi roditelji se osjećaju krivima i tjeskobnima što ostavljaju svoju djecu na skrbi drugoj osobi. Međutim, ukazivanjem podrške roditeljima, kao prvim odraslim osobama u životu njihove djece te se napetosti mogu u velikoj mjeri umanjiti. U dobroj se predškolskoj ustanovi roditelje drži djetetovim primarnim izvorištem ljubavi i skrbi stoga je vrlo važno podržavati roditelje i raditi s njima da im se pogne kako da se osjećaju sigurno u roditeljskoj ulozi (Došen - Dobud, 2004.).

Vrlo je važno da odgajatelji daju roditeljima upute kako dijete pripremiti za boravak u jaslicama / vrtiću. Treba opisati kako će boravak djeteta u ustanovi teći, to jest čime i kako će se hraniti, gdje i u čemu će spavati (ako dijete ima potrebu za dnevnim odmorom u obliku spavanja), kako će se obavljati higijena djeteta itd. Bino je naglasiti da je vremenski raspored u suvremenim ustanovama ranog odgoja i obrazovanja fleksibilan i primjeren, određen dječjim potrebama. Na taj način roditelj doznaje što može poduzeti sam da djetetu neke stvari ne budu nove kad dođe u jaslice / vrtić, na primjer može privikavati dijete da jede žlicom, pije iz šalice i sl. Isto tako koristeći se primjerima, odgajatelji trebaju uputiti roditelje kako da reagiraju u različitim odgojnim situacijama, što ih ne treba posebno zabrinjavati (upoznavati iz s razvojnim fazama i potrebama djece) i kako da potraže pomoć stručnjaka te po čemu mogu znati da li je kriza prebrođena. Prije dolaska u jaslice / vrtić, stručnjaci (odgajatelji, pedagog ili drugi stručni suradnik) moraju dijete upoznati kao pojedinca sa svim njegovim osobinama i potrebama (podaci o zdravlju djeteta, razgovor s roditeljima o odgoju, djetetovim potrebama, mogućnostima, interesima itd. Odgajatelj dogovara s roditeljima datum dolaska djeteta u vrtić te koliko će vremena provesti ondje prvih dana.

Da djetetu novi prostor ne bi bio sasvim nepoznat treba saviti igračke i predmete koje većina djece ima kod kuće na vidno mjesto. Važno je omogućiti novopridošlom djetetu da zadrži svoje osobne svari kod sebe (omiljenu igračku, bočicu, varalicu) jer time mu pružamo bolji osjećaj zaštićenosti i sigurnosti. Novo se dijete prvih dana prihvaća onakvo kakvo jest, ne postavljaju mu se nikakvi zahtjevi u vezi s navikama i ponašanjem.

Odgajatelj kontakt treba pokušati uspostaviti oprezno i ne suviše nametljivo. Nepovjerljivost prema nepoznatim osobama razvojno je normalno i znak je da djeca odrastaju emocionalno, spoznajno i socijalno. U kvalitetnim predškolskim programima uvažava se ta razina razvoja i pronalaze se načini da se olakšaju takvi trenuci (Bredekamp, 1996.). U prikladnom trenutku, uplakanom i uplašenom djetetu treba prikazati nešto zanimljivo, zaokupiti dijete igračkom što je mnogo bolje nego forsiranje izravnog fizičkog kontakta s nepoznatom osobom. Treba osigurati vedro raspoloženje u odgojnoj grupi kako bi dijete kad prestane plakati oko sebe vidjelo vedra i nasmiješena lica.

Trajna je njega od presudne važnosti za razvoj tako malog djeteta. Rasporedi dnevnih događanja moraju se prilagođavati prema djetetovu ritmu hranjenja i spavanja (odmora). Držanje djeteta u krilu i milovanje određeni su djetetovim sklonostima i potrebama za tjelesnim dodirom. Tim primjerenim interakcijama dijete razvija osjećaj dobrohotnog svijeta, svijeta vrijednog njihove pažnje. Osjećaj udobnosti i emocionalne sigurnosti koji prenose tople i odgovorne osobe stvara temelj za učenje kojim djeca postaju sposobna za stjecanje novih iskustava.

autorica : Sanja Coha , odgojiteljica i ravnateljica Dječjeg vrtića „ Dječji san „